Zvanja


SRCE ZA LJUDE


U svojim Pravilima (Konstitucijama), Misionari Srca Isusova utvrdili su principe svoga ishodišta. Tako čitamo:

I mi smo potaknuti ljubavlju koja je pokretala p. Chevaliera. U zajednici braće živimo iz vjere u milordnu ljubav Božju; istovremeno smo kao Krist poslani u svijet pronositi Radosnu vijest Božje ljubavi i prijateljstva prema čovjeku i tu ljubav svjedočiti čitavim svojim životom…

U Isusu gledamo Dobrog Pastira koji traži izgubljene, pozna svoje i daje za njih svoj život.

Kada je predao Ocu duh svoj i kada je Njegov bok bio otvoren, darovao nam je svoga Duha.

Taj Duh ulijeva u naša srca ljubav i spremnost na služenje. Kada gledamo Onoga koga su proboli, vidimo novo Srce, koje nam je darovao Bog i tako pokazao čovječanstvu da ima Srce za ljude… Po Isusovu primjeru, i mi želimo dobrotom i milosrđem privoditi ljude Bogu, svojom ih ljubavlju Njemu privući i oslobađati ih od straha…

Duh naše Zajednice je duh ljubavi i ljubaznosti, skromnosti i jednostavnosti; to je prije svega duh ljubavi prema pravednosti i skrbi za sve - posebno one najsiromašnije…

Mala zajednica Presvetoga Srca Isusova nije ljudsko već Božje djelo. Izvire iz Presvetoga Srca Isusova - pod moćnom zaštitom Marije (J. Chevalier, 1855. god.).

U siromašnima i malenima - u žrtvama nepravde i nasilja - prepoznajemo lice Kristovo (Konstitucije MSC,22).

Kao Misionari Srca Isusova, želimo biti otvoreni za svaku ljudsku nevolju na području na kojemu živimo.

Poslanje misionara usmjerava se onamo, gdje je potreba najveća.

Prema osobnom daru i pozivu, djelujemo kao svećenici ili redovnička braća, na crkvenom i svjetovnom području. Pritom se svakako obuhvaća nekoliko područja djelovanja:
nosimo Radosnu vijest Božju u cijeli svijet i sudjelujemo aktivno u izgradnji tzv. mladih Crkvi, kao u Brazilu, Kongu, Kamerunu, Senegalu, Ruandi, Namibiji, Japanu, Kini…

gradimo u siromašnim zemljama škole, radionice, smještajne prostore, vodoopskrbne sustave, medicinske ustanove… i nastojimo da mladi prime dobar odgoj i prikladnu naobrazbu. Na taj način postavlja se u tim zemljama kamen temeljac za samopomoć i jednu sretniju budućnost

radimo na župama i u školama (tako u Salzburgu imamo napoznatiju gimnaziju sa 600 učenika, u Innsbrucku i Salzburgu internat, u Donauwőrthu /D/ gimnaziju s internatom itd.); djelujemo u dušobrižništvu, u bolnicama i staračkim domovima, kao i među svim ljudima koji žive na rubu društva; za ugrožene mlade postoje posebne ustanove

prilagođavamo se i izazovima novog vremena: mjesta susreta i oaze tišine služe tome cilju.


UČITELJU, GDJE STANUJEŠ?


Isus je obilazio gradove i sela te pozivao muževe i žene da postanu Njegovi učenici/e. I po glasu Crkve, On nikada ne prestaje pozivati: jer odgovor na poziv daje život.
Danas Isus i tebe poziva… osluhni… i otkrit ćeš glas Onoga koji te poziva da postaneš zauvijek dijete Očevo… da te voli takvog kakav jesi…
Njegovo 'Evanđelje' znači 'Radosnu vijest': da budeš 'svjetlo svijeta' i 'sol zemlje'… 'sin Božji u Sinu'…
Tvoj život je pozvan toj ljepoti… Postati misionar Njegova Srca, zašto ne? Ljudi trećega tisućljeća trebaju te da bi spoznali da su ljubljeni.
Velikodušno posvetiti svoj život takvom plemenitom cilju dat će ti takav mir i radost da radosti tvoje nitko ti oteti neće (usp. Iv 16,22).
Ako si sada spreman upitati Isusa:
Učitelju - gdje stanuješ?,
On će i tebi reći:
Dođi i vidi (usp. Iv 1,38-39).

Radovat ćemo se ako se i u Hrvatskoj nađe mladih ljudi, misionara za treće tisućljeće, spremnih na suradnju s nama za dobro ljudi u jednoj od 55 zemalja svijeta, da bi se ispunilo geslo:

Neka je svuda i uvijek ljubljeno Presveto Srce Isusovo!


Misionar Srca Isusova


Pater Marko Stipetić svećenik je u Kongregaciji Misionara Srca Isusova. Kroz desetak zadnjih godina studirao je i djelovao u različitim zemljama svijeta, od Sjedinjenih Država, Austrije, Brazila, Njemačke do Rusije iz koje donosimo nekoliko fotografija za vrijeme njegova djelovanja u toj zemlji 2009. godine. Trenutno je p. Marko na dužnosti vicerektora Bogoslovnog sjemeništa "Ivan Pavao II" u Rijeci.




Moji dani mira i potpunog odmora u Innsbruck-u


Ovo je bio moj drugi posjet braći u Innsbruck-u.Jedno neizmjerno lijepo iskustvo u mome životu i mome duhovnom hodu.
Dan u kući započinje sa jutarnjom molitvom, časoslovom.Nakon toga, u 7 sati je misa.
Sve zajedničke molitve i misa se održavaju u jednoj prekrasnoj kapelici.
U toj kapelici ja provodim dosta vremena sa Gospodinom.Skoro svaki dan sam tamo molio krunicu i uživao u miru gospodnjem.
Inače se ja u Innsbruck-u osjećam kao kod kuće.Braća su prema meni jako ljubazni i dragi.Pater Markus me svako malo pita da li mi nešto treba.Pater Markus je zadužen za novake i uvijek je na raspolaganju za razgovor i štogod je potrebno.
Ima jedna zaniljiva priča vezano uz moje spavanje u Innsbruck-u.
Ja u Innsbrucku imam jednu prekrasnu sobicu sa kupaonicom.Ono što je nevjerojatno da se ja tamo naspavam kao nigdje drugdje.Nevjerovatno je to što madrac i jastuk su za mene dosta mekani,i inače mi to ne odgovara.Ali tamo mi uopće ne smeta.Dapače, spavam kao mala beba i probudim se odmoram i bez alarma.
Nakon mise slijedi doručak i poslije doručka je slobodno do ručka koji je u 12 sati.U tom periodu svatko nešto radi...studenti uče,neki novaci pišu knjigu.Ovaj puta se desilo i da smo morali pomagati oko kuhanja jer se naša gospođa Maria ozljedila.Ali to nije bio nikakav problem...ručkovi su bili izvanredni.
Moje vrijeme je tamo prožeto u molitvi,razgovorima sa braćom u vrtu,šetnji po gradu.
Innsbruck je grad po mojoj mjeri, nije velik.Oko 150 000 stanovnika od kojih je 30 000 studenata.Tirolci su izrazito ljubazni i rado će vam pomoći u svakom trenutku.Svi su dosta okrenuti prema sportu.
Dva puta tjedno novaci imaju meditaciju.Čita se duhovni tekst i kontemplira.
Jednom tjedno novaci imaju čitanje dohovnog teksta, biblija ili drugi duhovni tekst.Svaki tjedan je jedan od novaka zadužen za izbor teksta i onda svatko od nas iznosi svoja zapažanja o tekstu.
U 18 sati je večernja i nakon nje je večera.
U 20 i 30 sati je zajedničko druženje u našem dnevnom boravku koje je uvijek ispunjeno smijehom i veseljem...koji put i pjesmom.
Jednu večer smo i gledali filmove...Mr.Bean-a...hahaha.
Jedan dan se brat Norbert ponudio da me odvede na jedan izlet.Sat vremena od Innsbruck-a,Maria Kirchental.Crkva se nalazi u planinama iznad mjesta St. Martin bei Lofer...vidjeti ćete slikice.
Crkva je napravljena između 1694 – 1701.godine i ima prekrasan mali muzej.Prekrasan je dio sa slikicama koje je puk napravio u zahvalu za uslišane molitve, Votivtafeln.
Crkvu vode Misionari srca Isusova.
Šta reći za kraj osim da mi je bilo prekrasno i da znam da je to tek početak.
Božji blagoslov

Goran



Otac Emilien Tardif


Otac Emilien Tardif rođen je 6.lipnja 1928. godine u pokrajini Quebec, Kanada.
Redovničke zavjete je položio 8.rujna 1949. godine kao član Misionara Presvetog Srca Isusova, te je zaređen za svećenika 24.lipnja 1955. godine.
Nakon ređenja poslan je u Dominikansku republiku, gdje je postao jedan od osnivača misionarskog sjemeništa u San Jose de Las Matas. U svome redu je obavljao dužnost superiora od 1966.- 1973. godine.
U srpnju 1973. godine oboljeva od tuberkuloze pluća i biva poslan u Kanadu na liječenje.
Za vrijeme svoga boravka u bolnici, jednog dana u posjet mu je došlo petoro članova jedne molitvene grupe iz Karizmatske obnove Kanade. Htjeli su se pomoliti za njega.
Primio ih je i oni su se pomolili za njega i polagali ruke na njega.<
Ono što je zanimljivo je to što se pater Tardif čak i ismijavao Karizmatskom obnovom govoreći da Latinska Amerika ne treba dara jezika nego praktične brige o poboljšanju uvjeta ljudskog življenja.
I eto, čudni su putevi Gospodnji.
Nakon te molitve pater Tardif je ozdravio! Liječnici su bili naravno u šoku. Čak su ga ostavili još par dana u bolnici ne bi li našli ikakove tragove tuberkuloze, ali on je bio potpuno zdrav.
Pater Tradif je ostao još godinu dana proučavajući Karizmatski pokret u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama.
Na jednom od karizmatskih susretau Los Angelesu, dobio je upravo dar govora u drugim jezicima.
Vratio se u Dominikansku republiku i posvetio se propovijedanju i evangelizaciji, proglašavajući Isusa Krista i Njegovu milost na poseban način za bolesne i grešnike.

Ima jedna zanimljiva priča vezana uz grad Nagua u Dominikanskoj republici. Grad Nagua je nekada imao naziv „Grad prostitucije“. Sada ima naziv „Grad molitve“.
Pater Tardif je jedne godine održao duhovnu obnovu za 47 prostitutki. 27 od njih je napustilo svoj stari život. 21 od njih je ustrajala na Gospodnjem putu. Neke od njih su postale katehistice, neke animiraju molitvene grupe svjedočeći da ih je milosrdna Božja ljubav preobrazila.
Od 500 javnih kuća, 80% ih je zatvoreno i to zahvaljujući jednom seminaru duhovne obnove.
Ovakvih priča i ozdravljenja ima napretek.

1982. godine pater Tardif je osnovao zajednicu Sluge živoga Krista, koja se vrlo brzo proširila po cijelom svijetu.
1985. godine dobio je dozvolu svoje kongregacije da drži obnove po cijelom svijetu.
Pater Tardif je božjom milošću dobio dar ozdravljenja i dar spoznaje, čime je Gospodin ozdravljao mnoge duše širom svijeta.
Napisane su mnoge knjige među kojima treba istaknuti : Isus me učinio svjedokom, Isus je mesija i Isus je prisutan.

Umro je 1999. godine u Argentini gdje je držao seminar duhovne obnove.
U postupku je proces njegove kanonizacije, i vjerujem da će se i ubrzo desiti s obzirom na veliki broj pisanih dokumenata ozdravljenja ljudi na duhovnim obnovama koje je on vodio.