Jačanje timskog duha hospicijskih djelatnika,, vanjskih suradnika, partnera-susjeda iz riječkog sjemeništa, započelo je u jutarnjim satima, 22. rujna 2018. god., iz Tizianove 15. I baš kao što papa preporučuje vedrinu i spokoj unatoč teškoćama, tako je i naš nadbiskup Devčić blagoslovio putnike i uz dobre želje ispratio ekspediciju put Istre.
Organizatorica i voditeljica teambuildinga, ravnateljica Daniela O., krenula je prema Svetvinčentu isto tako veselo, uz pjesmu i manevar kombijem koji je ostavljao bez daha. Darovita vozačica, demonstrirala je okretnost i sjajno upravljanje velikim putničkim vozilom.Na prekrasnom Trgu ili Placi, zatekli smo 7. festival sira – izložbu i degustaciju sireva te Mrkat istrijanskega dela. Našli smo se u maloj renesansnoj Veneciji, primjeru cjelovitog renesansnog urbanizma u Hrvatskoj.
Trg je opasan kaštelom i župnom crkvom Marijina navještenja – isto je tako riječ o renesansnom zdanju.
Unutrašnjost crkve, djelo je upravo venecijanskih majstora. Iza glavnog oltara, u apsidi crkve, nalaze se relikvije krvi bl. Miroslava Bulešića, sina tog istarskog kraja: svećenički talar natopljen krvlju u trenutku njegove smrti u Lanišću 24. kolovoza 1947. god., komad žbuke iz župnog stana u Lanišću kojeg je poškropila njegova krv u trenutku ubojstva te jastuk koji je stavljen ispod njegove glave i također natopljen krvlju nakon smrti. Nakon beatifikacije, 2013. god., 2014. god., relikvije mučenika položene su u novoposvećeni oltar u središtu svetišta na obljetnicu njegovog đakonskog ređenja koje je bilo baš tu u njegovoj župnoj crkvi 25. listopada 1942. god.
Župnik, vlč. Darko Zgrablić, nadahnutim riječima, sa snažnim porukama, govorio je o blaženom svećeniku, posebice ističući riječi patnika:” Moja osveta je oprost!”
Vlč. Zgrablić pozvao je na zajedničku molitvu blaženiku sa željom da nam učvrsti vjeru i strpljivost u teškoćama života. Snaga molitve, bila je ojačana prisustvom Zbora mladih župe Svih Svetih iz Sesveta koji su zapjevali; “Ime tvoje zazvat ću i gledat gore iznad svih valova…” Obuzeti ganućem i duhovno obnovljeni – krenusmo put Pazina – na tjelesnu okrjepu.
Svetivinčenat – crkva Marijina navještenja
Na Seljačkom domaćinstvu “Familija Ferlin”, čekali su nas izvorni istarski specijaliteti. Ravnateljica Orbanić je slagala i dogovarala menu odnosno kuhinju: fuže, njoke, raviole, meso s prilogom, fritule, malvaziju, teran. Bila je to vrsna selekcija, baš onakova kakvu može načiniti prava Istrijanka iz Žminja. Gosti – izletnici iz riječkog sjemeništa (Slavica Š. i Ervin T.), profesionalni kuhari, pokušavali su odgonetnuti sastojak raviola… U opuštenoj kulinarskoj raspravi, sudjelovao je veći dio stola…
Gastro osnaživanje, završilo je u ranim poslijepodnevnim satima, pa krenusmo put Sanc. Michaela – prema tematskom parku, 3 km udaljenom od Svetvinčenta.
Zatekosmo dvorac od 400 kvadratnih metara, izgrađen od drvenih trupaca. Skupio se tu srednji vijek s dječijim vrtuljkom, spravama za mučenje – Kućom istine, tamnicom za vješticu, srednjovjekovnim streljaštvom, suvenirnicom. Postadosmo vitezi, princeze, dr. Golčić je nakon okršaja mačem s glavnim tehničarem Zvonetom, završio na giljotini…
Dvorac je okružen parkom kojim šeću magarci; Frane (2 godine) i starija družba Serđo i Linda. Tu je poni Megi, ovce, koza, kokoši (ljepotica Biserka) kunići i druge životinje. Sestra Daniela veselo se posvetila crnom magarčiću Frani, a tim raznolikim društvom posebice se bavio ljubitelj životinja, pater i vice-rektor Marko Stipetić.
Dvorac inače ima 4 kule koje su pretvorene u kule zagonetki (Riddle Towers, Rasel Turme). Svaka je nešto krila – glavne otkrivačice bile su Vesna i Branka – med. sestra Vesna osvojila je čak i nagradu.
Drveni dvorac Sanc Michael
Escape room – avanture, pokazale su se pravim bijegom iz svakodnevice, a svi smo postali junaci stvarne igre. I eto idealnog osnaživanja i zabave za teambuiding. Nasmijani i pomalo umorni (trudnica, med.s. Svjetlana i petogodišnja Sara, pokazale su se najizdržljivijim karikama), vratili smo se dakle još jednom u Svetvinčenat, ovog puta na festival i izbor Naj koze.
Svetivinčenat – izbor Naj koze
Nismo dočekali pobjednicu jer je kraj dana nagovještao početak nove radne smjene u Hospiciju. Ravnateljica je spremno ubacila u brzinu, dobro izbjegla gužvu, ali je ostatak karavane s vozačima – kuharom i patrom zapeo: navodili smo ih bez GPS-a, onako srednjovjekovno… uz smijeh i Grdovićeve “oči boje lavande…”
Stigosmo na vrijeme, ojačanog timskog duha sa željom da se što prije vidimo na radnim mjestima.
Jasna Buketa
Foto-galerija:
