Treća nedjelja došašća - Gaudete

Ivan Krstitelj - da, to je bio radikalac, taj je govorio jasnim riječima svakomu što ga ide, kod njega se jasno znalo gdje si, što trebaš činiti. Tako se zavolilo jednoga u vremenu kada mnoge dobre, stare stvari više nisu vrijedile, kada se čeznulo za novim, boljim, ljepšim. Onda, kao i danas.

I što savjetuje radikalni „guru" iz pustinje nesigurnim vjernicima svoga vremena kad su ga pitali: „Što nam je činiti?" Ništa posebno, revolucionarno. Vojnici ne smiju zloupotrebljavati oružje, carinici ne smiju iskorištavati svoju moć. I ne smije se gledati po strani, nego dijeliti ono što se ima.

To je ono što treba činiti zbog blizog dolaska Mesije. Nikakvo pobožno bježanje u geto korektnosti, nikakvi visoki letovi i nikakvo samoponižavanje u ime karitasa. Mesija dolazi kad budu svi ljudi činili pravo, govori jedna rabinska teologija: No, na to se ne može čekati do svetoga nikada. Mi bi mogli. Ne, mi trebamo već sada početi. Onda je Mesija tu, pred vratima, opominje Ivan

U evanđelju prošle nedjelje evanđelista nam je predstavio Ivana koji u pustinji naviješta krštenje kao znak obraćenja radi otpuštanja grijeha. Veliki je to izazov jer otpuštanje grijeha biva dozvoljeno samo u Hramu preko liturgijskog čina a napose preko Bogu prinesenog žrtvenog dara.

Kakav bi mogao biti odgovor naroda? Pronalazimo ga u današnjem ulomku treće nedjelje Došašća.

Luka zapisa: „Pitalo ga mnoštvo“ – dakle, narod reagira na Ivanov poziv na obraćenje. Narod je shvatio da grijeh ne biva otpušten preko liturgijskog obreda nego preko duboke promjene vlastita života.

„Što nam je dakle činiti?“

U Ivanovim odgovorima ne nalazimo ništa što je povezano s kultom niti s Bogom. S Ivanom Krstiteljem, a napose s Isusom, mijenja se poimanje grijeha: od uvrede Bogu nanesene prelazi se na uvredu čovjeka. A to nalazimo u Ivanovim odgovorima: „On im odgovaraše: »Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema.“ – podijeliti s drugima ili dijeliti ono što se ima – „U koga ima hrane, neka učini isto tako.“

S Isusom – Bog koji posta čovjekom – Ivan nam predstavlja novo usmjerenje ljudskog roda: ono nije više okrenuto Bogu nego ljudima. S Isusom čovjek ne živi više za Boga nego živi Bogom te s Njime i kao On ide ususret drugima. A taj hod prema drugima izriče se ljubavlju koja se očituje u velikodušnom dijeljenju.

Evo nam sada jednog iznenađenja –

„Dođoše krstiti se i carinici“ – ma što tu rade carinici? Oni bijahu smatrani ubogima društva bez civilnih prava. Bijahu utjerivači poreza zbog čega ih se držalo nečistima. Za njih nije bilo nikakve nade u spas. Vidjeli smo da je, prema evanđelju prošle nedjelje, spasenje Božje upućeno svakom čovjeku – i onima koje su društvo i religija isključili, odbacili, osudili.