MSC

Duhovni kutak

Ivan Krstitelj

Treća nedjelja došašća - Gaudete

Ivan Krstitelj - da, to je bio radikalac, taj je govorio jasnim riječima svakomu što ga ide, kod njega se jasno znalo gdje si, što trebaš činiti. Tako se zavolilo jednoga u vremenu kada mnoge dobre, stare stvari više nisu vrijedile, kada se čeznulo za novim, boljim, ljepšim. Onda, kao i danas.

I što savjetuje radikalni „guru" iz pustinje nesigurnim vjernicima svoga vremena kad su ga pitali: „Što nam je činiti?" Ništa posebno, revolucionarno. Vojnici ne smiju zloupotrebljavati oružje, carinici ne smiju iskorištavati svoju moć. I ne smije se gledati po strani, nego dijeliti ono što se ima.

To je ono što treba činiti zbog blizog dolaska Mesije. Nikakvo pobožno bježanje u geto korektnosti, nikakvi visoki letovi i nikakvo samoponižavanje u ime karitasa. Mesija dolazi kad budu svi ljudi činili pravo, govori jedna rabinska teologija: No, na to se ne može čekati do svetoga nikada. Mi bi mogli. Ne, mi trebamo već sada početi. Onda je Mesija tu, pred vratima, opominje Ivan

U evanđelju prošle nedjelje evanđelista nam je predstavio Ivana koji u pustinji naviješta krštenje kao znak obraćenja radi otpuštanja grijeha. Veliki je to izazov jer otpuštanje grijeha biva dozvoljeno samo u Hramu preko liturgijskog čina a napose preko Bogu prinesenog žrtvenog dara.

Kakav bi mogao biti odgovor naroda? Pronalazimo ga u današnjem ulomku treće nedjelje Došašća.

Luka zapisa: „Pitalo ga mnoštvo“ – dakle, narod reagira na Ivanov poziv na obraćenje. Narod je shvatio da grijeh ne biva otpušten preko liturgijskog obreda nego preko duboke promjene vlastita života.

„Što nam je dakle činiti?“

U Ivanovim odgovorima ne nalazimo ništa što je povezano s kultom niti s Bogom. S Ivanom Krstiteljem, a napose s Isusom, mijenja se poimanje grijeha: od uvrede Bogu nanesene prelazi se na uvredu čovjeka. A to nalazimo u Ivanovim odgovorima: „On im odgovaraše: »Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema.“ – podijeliti s drugima ili dijeliti ono što se ima – „U koga ima hrane, neka učini isto tako.“

S Isusom – Bog koji posta čovjekom – Ivan nam predstavlja novo usmjerenje ljudskog roda: ono nije više okrenuto Bogu nego ljudima. S Isusom čovjek ne živi više za Boga nego živi Bogom te s Njime i kao On ide ususret drugima. A taj hod prema drugima izriče se ljubavlju koja se očituje u velikodušnom dijeljenju.

Evo nam sada jednog iznenađenja –

„Dođoše krstiti se i carinici“ – ma što tu rade carinici? Oni bijahu smatrani ubogima društva bez civilnih prava. Bijahu utjerivači poreza zbog čega ih se držalo nečistima. Za njih nije bilo nikakve nade u spas. Vidjeli smo da je, prema evanđelju prošle nedjelje, spasenje Božje upućeno svakom čovjeku – i onima koje su društvo i religija isključili, odbacili, osudili.

Pjesma nepoznatog autora1

Pjesma nepoznatog autora

Ti, koji si nedokučivo daleko
i u isto vrijeme svakom biću neodoljivo blizu,
i koji mravu daješ hranu i uzglavlje meko,
a stoljeća rušiš kao stabla u neizmjernom nizu.

I čiji nevidljivi mlinovi danju i noću melju
za sve što sada žive, za sve što jednom će doći,
i ti, koji poznaješ svaku skrivenu misao i želju,
i kad će bolovi stići i kad će mimo nas proći.

Daj nam da u ovom životnom viru
ko laste, koje čežnja starim gnjezdima vraća,
živimo u slozi i blagoslovljenome miru
i da u danima žalosti budemo braća.

I ne daj da stojimo pred životom kao pred zidom plača
i da nam teret svija nad zemljom pognuta pleća,
pomozi da kujemo rala od svakog topa i mača
i da nas posjeti češće odana ljubav i sreća.

Jer suviše, suviše su kratki ovoga života dani,
i mnoga nam je briga u svakom času teža,
a svi bismo mogli biti nježnošću obasjani,
jer za radost srca dosta je samo malo smiješka.

I Ti, pred kojim sve su otvorena knjige
i do dna poznaješ svako klonuće naše i želju,
u zrno dozrelog klasja pretvaraj sve nam brige,
dok nevidljivi mlinovi tvoji danju i noću melju.

Svetkovina Krista Kralja

Svetkovina Krista Kralja

Danas smo skloni u liku kralja promatrati političku figuru koja i nije toliko prisutna kao oblik vladavine, figuru prošlosti. Međutim, da bismo dobro razumjeli poruku današnje svetkovine, potrebno je zaviriti u svetopisamske izvore koji nam se danas nude u Evanđelju i uvode nas u otajstvo ove posljednje nedjelje u liturgijskoj godini. Upravo zato jer smo u opasnosti krivo razumjeti poruku ove svetkovine ako bismo se oslonili na naše ljudsko shvaćanje, ponuđena Božja riječ nas vodi na pravi put, jer se radi o otajstvenoj stvarnosti koja nas same kao obične ljude nadilazi. Današnje evanđelje je itekako povezano s ovom svetkovinom: U one dane, nakon velike nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom.” Time kao da nas Krist želi upozoriti da nismo stvoreni samo za ovu zemlju, kao da nam želi reći da imamo budno otvorene oči, imajući na umu kako smo ovdje samo hodočasnici. Uzaludno je živjeti ako ne ravnamo naš život prema raju, to jest prema raspetom Kralju i Gospodinu koji nam s križa otvara vrata raja. A ne smijemo niti zaboraviti da Gospodin i nama daje moć da drugim ljudima dajemo život, što činimo autentičnim svjedočanstvom i brigom kojim im pomažemo da pronađu otvorena vrata raja.

Stoga bi u našim životima trebao zavladati Krist u svoj svojoj punini, a pitanje koje si može svatko od nas postaviti je: Je li Krist doista zavladario mojim životom, koliko sam otvoren dozvoliti Kristu da dopre do moga srca?

katalonski mučenici

Mučeništvo kao svjedočanstvo vjere

U vrijeme Španjolskog građanskog rata znamo da su na Katoličku Crkvu bili vršeni ogromni vjerski progoni, smatraju se u čitavoj povijesti Katalonije najokrutnijima pa tako ni španjolska provincija MSC-a nije bila ona koja je zaobišla grozote Španjolskog rata. Ona iza sebe ima 7 katalonskih bisera koji su položili svoje život poradi Krista. Baš poput Učitelja su “prolazili svijetom čineći dobro” i završili svoje živote smrću kao i Gospodin raspećem.

Kobnog dana 29. rujna 1936. godine poubijano je 7 Misionara Srca Isusova koji su uglavnom bili mlađi od trideset godina, od toga četiri svećenika te tri bogoslova između gradova Baños de Baños i Besalú od strane vojnika tadašnje Popularne fronte u Španjolskoj. U malom gradu Canet de Maru misionarima je bila zadaća skrbiti za obespravljenu djecu te ih podučavati. Imali su priliku prekinuti svoje Evanđeosko poslanje, no unatoč tome ostali su dosljdni svom pozivu, Bogu te oslonac kasnije za svu svoju braću, što svjedoči i porastom  svećeničkih kamdidata u družbi po završetku rata u Španjolskoj te u ostalim zemljama Latinske Amerike.  Osim njih tokom rata su još smrtno stradala  i četvorica biskupa te 1536 svećenika (30% svećenika iz Katalonije) te na tisuće katolika, a svi oni iz jednostavnog razloga jer su bili vjerni svojim idealima i  jer su bili to što jesu. Nadasve, bilo je zabranjeno vjersko bogoslužje te uništeno oko 7000 vjerskih objekata, stoga neki povijesničari s razlogom nazivaju to vrijeme “katoličkim holokaustom” u Španjolskoj . Vrijedni su spomena naših 7 mučenika. A prisjetimo njihovih imena:

  • Otac Antonio Arribas Hortigüela
  • Otac Abundio Martín Rodríguez
  • Otac José Vergara Echevarría
  • Otac Joseph Oriol Isern Massó
  • Brat Gumersindo Gómez Rodrig
  • Brat Jesús Moreno Ruiz
  • Brat José del Amo del Amo

Svakako smo potrebiti zagovora ove sedmorice blaženika, o kada bi naše srce bilo barem dijelom raspoloživo za Gospodina kao u njih...
Molite za nas katalonski mučenici, a posebice za one koje nose u svom srcu bilo kakav razdor protiv Boga i čovjeka.

Dušni dan

Duhovna simbolika te značenje Dušnog dana

Dušni dan. Uz Svi svete ovaj dan se na poseban način sjećamo svojih mrtvih i potiču nas na razmišljanje o vječnosti, o onome što će tek doći za nas.

Za vrijeme Dušnog dana, većina vjernika posjećuje grobove svojih bližnjih, prisustvuje i na Svetoj misi, pali svijeće i uređuje grobove raznolikim cvijećem. No, na ovaj dan trebali bismo se preispitati i posvijestiti zašto to činimo, jesu li naše nakane istinske ili su tek čin formalnosti ili tradicije. Mrtvima ne treba ni cvijeće ni svijeće, iako taj čin naravno sam po sebi nije loš naprotiv, čin poštovanja prema onima koji nisu više s nama. Iz molitve i nadasve Euharistije može proizaći samo dobro, to je zapravo jedino što i koristi našim mrtvima jer nikada mi ne znamo koliko je nekoj duši potrebna molitva i koliko koja duša pati. Stoga i proizlazi to da Crkva upravo naglašava molitvu za duše koje se nalaze u čistilištu. Mi za duše svojih dragih pokojnika molimo duboko vjerujući da će oni, kada dođu u kraljevstvo Božje, biti naši zagovornici.

U konačnici vjerujemo da će i oni sami kasnije moliti za nas i da nas već sada zagovaraju da ne “promašimo” svoj konačni životni cilj odnosno stremnju ka Vječnosti. Naposljetku, svi smo mi pozvani na svojevrstan način “kraljevati” s Gospodinom u Vječnosti, a jedno od sredstava jest zasigurno molitva raspoloživa srca.

Sv. Vid

"Sv. Vid, dječak-mučenik dolazi nam u susret u svakom zlostavljanom i zanemarenom djetetu, mladiću ili djevojci, stoga što njima činimo, činimo i njemu. To znači da ga ne možemo dostojno štovati, a istodobno biti ravnodušni prema tolikim problemima današnje djece i mladih."

mons. dr. Ivan Devčić, 15.lipnja 2002. god.

Sv.Vid zaštitnik grada Rijeke

Moć Marijinog i Isusovog srca

Presveto Srce Isusovo

Cijeli lipanj posvećen je Srcu Isusovu.
Premilo Srce "oblikovano je od Duha Svetoga u krilu Djevice Majke".
Upravo u rođenju od Marije započinje njegovo ljudsko srce. Zato zajedno s Majkom Marijom molimo da Srce Isusovo po Duhu Svetom, u svima nama ojača unutarnjeg čovjeka. Misli su to Ivana Pavla II, a dodajmo da je Isusovo srce kao i svako ljudsko srce svetište u kojem obitava duhovni život.
Mjesto je to pravednosti Božije.
Budimo stoga tvrđave sa zastavama Srca, budimo bedemi sazidani od ljubavi. Nikakve druge zastave ne trebaju ljudskom stvoru-osim zastave Srca.
Samo to su neosvojive tvrđave, tvrđave koje se ne predaju.

Jasna Buketa

blagdan Presvetog Srca Isusova


Duhovi - rođendan Crkve

MSC Cro Blagdan Duhova

Bez Duha Svetoga,
Bog je daleko,
Krist ostaje u prošlosti,
evanđelje je mrtvo slovo,
Crkva je samo organizacija,
kršćansko življenje ropski mentalitet.
— Ignacije od Latikona

Blagdan Duhova obilježava silazak Duha Svetoga na apostole u Jeruzalemu, 50 dana nakon Kristova uskrsnuća. Naziva se još i Blagdan Pedesetnice , a označava kraj vazmenog vremena. Silaskom Duha Svetoga označen je zapravo svečani početak Crkve jer su na taj dan, prema Djelima apostolskim, apostoli ispunjeni Duhom Svetim počeli govoriti drugim jezicima, tako da su ih mogli razumjeti ljudi svih naroda i jezika. Tako svi narodi koji su prisutni u Crkvi, do dana današnjega, slušaju istu poruku Krista i ispovijedaju istu vjeru.
Duh u crkvi dakle djeluje po sakramentima vjere, obnavlja unutarnjeg čovjeka i cijelu Crkvu čini sakramentom spasenja.

Dolazak Duha Svetoga na dan Pedesetnice jedinstven je događaj širokih razmjera kojim započinje novo razdoblje čovječanstva. To je vrijeme Duha Svetoga, vrijeme koje Crkva živi između povijesnog događaja Kristova uzašašća i njegova ponovnog dolaska u slavi.

 

duhovi

 

Novosti

TOP