Arhiva događaja 2016. godine


Duhovna obnova za bolesnike i medicinsko osoblje povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom


Povjerenstvo Riječke nadbiskupije za pastoral bolesnih, osoba s invaliditetom i posebnim potrebama, te medicinskog osoblja organiziralo je 2.12. poslijepodne u auli Ivana Pavla II. u Trsatskom svetištu povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom duhovnu obnovu za bolesnike i medicinsko osoblje koju je predvodio mons. dr. Milan Šimunović na temu „ Služenje bolesnima, patnicima i svima s posebnim teškoćama – u temeljima kršćanske vjere.

U iscrpnom i temeljitom predavanju prof. Šimunović rekao je kako je važno poraditi na ljudskom i nadnaravnom vrednovanju trpljenja, te na pružanju pomoći u moralnom i duhovnom odgoju svima, prvenstveno zdravstvenim djelatnicima. Odnos prema trpljenju je temeljni test naše vjere: ili će se zbog trpljenja izgubiti, ili će, upravo zbog trpljenja još više porasti. „Isus je umro na križu iz ljubavi prema ljudima. Čovjek se u tvrdoći svoga srca nije mogao otvoriti pred Bogom, ni pred istinom, ni pred njegovim čudesima, čak ni pred primjerom Isusa Krista (koji je svuda prolazio pomažući osobito potrebnima, liječio čak...), pa je Krist izabrao jedan drugi način, krajnje moguć - ne bi li time otvorio ljudska srca, odnosno ne bi li 'govoreći ljudima s križa' prodro u dubinu njihova srca da bi čovjek stekao povjerenje u njegovu nauku, u njegov primjer, u njegovu božansku ljubav.

I upravo ljubav pobjeđuje već 2000. godina. I to od samoga 'trenutka razapinjanja postaje jasno, kada i raskajani razbojnik to vidi... vidjet će milijuni poslije njega...
Isus je pobijedio zlo, i samu smrt, uskrsnuo je... I otud poziv nama: Tko hoće za mnom, neka svaki dan uzme svoj križ i neka me slijedi.
S jedne strane križ /patnja, a s druge strane uskrsnuće.
Naš je život u tom znaku: patnja ali i proslava.To je temeljno saznanje za vjernički život.

Otad križ nije znak prokletstva (ili ludosti kako su Isusovi suvremenici govorili), već je znak ljubavi Božje.
Ali, Isus jasno ističe jednu, nama često neshvatljivu poruku: tko sa mnom pati, sa mnom će biti i proslavljen. Tko sa mnom bude ukopan, sa mnom će i uskrsnuti. Drugoga puta nema.... makar će se mnogi kršćani 'spotaknuti' o ovu istinu te napustiti i samu vjeru..

Stoga se nemojte previše začuditi ako na temelju rečenoga naglasim naizgled čudnu istinu: Jer je Križ putokaz u ovome životu, kad trpimo ne bismo smjeli proklinjati već biti svjesni da smo tada ne samo slični već i bliži Isusu. Drugim riječima: ako nam sve ide jako dobro (vlast, čast, novac, zdravlje, položaj i dr.), tada smo manje sličniji Isusu. Čudno, ali po evanđelju istinito. Zašto? Jer od njegova trpljenja ono postaje 'spasonosno'.
Naime, od onoga trenutka kad čovjek pati i kad u križu nalazi snage za patnju pati, od toga trenutka Krist za njega nije uzalud umro, već križ postaje 'putem izlaska', putem spasenja.
Ovaj simbol križa poziva nas da upravimo svoj pogled prema 'drugim križevima': a to su siromašni, bolesni, starci i starice, ljudi u raznim nevoljama.., naši invalidi. Njima treba pokloniti ljubav i reći im da kroz taj životni križ idu prema proslavi... to je Isusov put, to je naš put..

I kada gledamo na križ i kada mu se klanjamo, onda je to znak naše ljubavi prema Bogu, u Isusu, što nas je otkupio,izbavio time što je uspio raščahuriti naše kameno srce.
I zato, ne treba Bogu davati nikakvu zadovoljštinu, pa čak ni brojnim molitvama ni zavjetima. Njemu je najveće zadovoljstvo kad mu se vratimo (to se i u Došašću zove obraćenje), kad ga volimo, kada se međusobno volimo, kaka smo više njegovi i ljudi. To je zalog uskrsnuća.

Jer Isus je rekao: Kad budem uzdignut na križ, sve ću privući sebi. Znači da je naše poslanje svjedočiti Božju ljubav , živjeti u znaku križa, bodreći jedni druge, pomažući da ne klonemo, jer to vodi prema proslavi,“ –rekao je prof. Šimunović naglasivši kako služba svih koji pomažu drugima, osobito zdravstvenih djelatnika, nije zanimanje, nego zvanje jer u pomoći drugome čovjek unosi svoje srce, ne štedi sebe, ni materijalna dobra, dariva sebe, svoje osobno „ja“ ostvarujući to „ja“ drugome.
Nakon predavanja, prof. Šimunović predvodio je misno slavlje u svetištu Majke Božje Trsatske u zajedništvu s trsatskim gvardijanom fra Jesenovićem i trsatskim redovnicima. Misno slavlje pjesmom je predvodio međužupni zbor iz Bakarskog dekanata „Trisagion“.

Gordana Fumić



Duhovna obnova za članove Povjerenstvo Riječke nadbiskupije za pastoral bolesnih, s invaliditetom i osoba s posebnim potrebama, te medicinskog osoblja


Povjerenstvo Riječke nadbiskupije za pastoral bolesnih, s invaliditetom i osoba s posebnim potrebama, te medicinskog osoblja organiziralo je duhovnu obnovu 25.11. poslijepodne u kapeli Bogoslovskog sjemeništa u Rijeci za svoje članove, prijatelje i obitelji.

Duhovnu obnovu, na kojoj je sudjelovalo oko stotinu vjernika, vodio je vlč. Dražen Radigović a duhovnik Povjerenstva o. Marko Stipetić, ispovijedao je sudionike i koncelebrirao u misnom slavlju zajedno s prof. Mrakovčićem. Misno slavlje predvodio je vlč. Dražen Radigović koji je u propovijedi i u svom predavanju govorio o važnosti zajedništva, zajedničke molitve osobito ako se moli za ozdravljenje, za oslobođenje osobe, obitelji, mjesta, konkretno Rijeke. Zajedno lako se pobjeđuju sile zla, koje kada se počne moliti, jačaju i mogu pokolebati molitelja.“ Živimo u svijetu koji je protukršćanski. Crkva u ovo bezbožno vrijeme ima veliku misiju – donijeti Kraljevstvo Božje u ovaj svijet i ljudima koji su izgubljeni. Mi, kao kršćani imamo to poslanje. Kroz molitvu omogućujemo dolazak Kraljevstva Božjega. Isus je rekao: 'Tražite najprije Božje Kraljevstvo i sve ostalo bit će vam nadodano.' Kada ste zajedno u molitvi možete izvršiti pozitivan utjecaj i na vaš grad. Kao pojedinci ne možemo puno učiniti, nego zajedno. A kada molimo za nečije obraćenje, izlječenje, ulazimo u jedan duhovan rat sa silama zla. Stoga je potrebno obući se u 'bojnu opremu Božju', u silu odozgor i biti u molitvi zajedno. Molitveno se boriti. Dok se mi borimo, Bog se bori za nas. Trajno se treba jačati u Gospodinu i njegovoj silnoj snazi. Moramo se stalno 'puniti' sakramentima, Božjom Riječju, sv. misom, proklamacijom Božje Riječi...“- rekao je vlč. Radigović.

Gordana Fumić



Godišnjica posvete katedrale Sv. Vida


Povjerenstvo Riječke nadbiskupije za pastoral bolesnih, s invaliditetom i osoba s posebnim potrebama te medicinskog osoblja organiziralo je 6.svibnja u 18 sati, u ovoj jubilarnoj Godini milosrđa a na godišnjicu posvete katedrale Sv. Vida, misno slavlje za bolesnike, osobe s invaliditetom i medicinsko osoblje.

Misno slavlje predvodio je riječki nadbiskup mons.dr. Ivan Devčić, a koncelebrirali su svećenici iz nekih gradskih župa.

Prije misnog slavlja duhovnik povjerenstva o. Marko Stipetić, MSC, održao je predavanje na temu milosrđa, osvrnuvši se i na godišnjicu posvete katedrale, važnosti žive Crkve, zajednicu ljudi koji ljube jedni druge.

U propovijedi je nadbiskup Devčić govorio o važnosti crkvenog zajedništva:“ Ovdje u katedrali na navješta se bilo koja mudrost, nego Božja mudrost, ne bilo koja riječ nego Božja riječ. Sv.Ivan kaže. 'U početku bijaše riječ.' Ta Riječ je onda i Tijelom postala. Riječ je sve ono što su nas i sveti pisci naučavali i predali nama vjernicima za duhovnu hranu. Crkva je zajednica raširena po svuda . Temeljna forma je kršćanska obitelj, pa veće zajednice – župe, biskupije i nadbiskupije a sve to sačinjava svetu katoličku i apostolsku Crkvu. Katoličku – znači posvuda a apostolsku- znači da je utemeljena na apostolima. Crkva ne bi bila Crkva kada ne bi bilo zajedništva. Nejedinstvo znači odstupanje od onoga što Isus želi od Crkve koju je utemeljio. Zuzimanje za ekumenizam je značajno – jedinstveni kršćani znak su ovome svijetu. Bog nas je stvorio iz ljubavi i spasava nas po ljubavi – to nam dariva Božje milosrđe. Pozvani smo i mi, ono od čega živimo, dalje darovati. Kako mi ne možemo bez Božje ljubavi, tako ni drugi ne mogu. Danas su zdravi pomogli bolesnima da dođu, da dožive kako je lijepo kada su braća zajedno, da dožive snagu Božje riječi. Bogu je važno s kakvom nakanom, s kakvim srcem dolazimo pred Njega – to je bitno. Ne treba puno riječi. Godina milosrđa poziva nas da budemo puni milosrđa, da vratimo zajedništvo u naše obitelji, u našim župama, da budemo graditelji i biskupijskog zajedništva. Crkva je zajednica koju nije stvorio čovjek nego Bog. To zajedništvo veže Duh Sveti. Molimo i danas da budemo graditelji takvog zajedništva.“ – rekao je nadbiskup Devčić.

Misno slavlje pjesmom je animirao međužupni zbor „Trisagion“ iz Bakarskog dekanata.

Gordana Fumić



KORIZMA

Bilo je to davno. Jedan čovjek bio je strašno mučen, tučen, do neprepoznatljivosti izubijan i na kraju raspet od podivljale rulje. Bilo je to u Jeruzalemu, u Božjem gradu, gdje je bio prekrasan Božji hram u kojem su revni Židovi prinosili žrtve Bogu. Toliko su ti ljudi bili zaokupljeni obnašanjem svih pravila i propisa koje im je Bog preko Mojsija i proroka dao da su bili slijepi vidjeti i prepoznati Njegovog sina, Sina Božjega, obećanog Mesiju kojeg su ti isti proroci najavljivali.

Ali tako je moralo biti. Jer da tako nije bilo, za nas ne bi bilo spasenja. Isus je morao pretrpjeti i umrijeti strašnom smrću te tako pobijediti grijeh čovječanstvu “darovan” Adamovim grijehom, te treći dan uskrsnuti i “potvrditi” svoju i Božju pobjedu. Svaka korizma sjeća nas na to, poziva na obraćenje, poziva da povjerujemo Isusu jer on je jedini put u život vječni. Vjerom u Njega mi smo spašeni! Potrudimo se biti spašeni.

Tko ti danas može nešto postojano i sigurno obećati? A Bog je, ljudskom rodu kojeg je stvorio na svoju sliku, obećao. Taj ljudski rod bio je nevjeran svome Bogu, “okretao” mu leđa, udaljavao se, prihvaćao tuđe bogove, no, uvijek je netko ostao vjeran i vratio se svome Bogu koji mu je iskazao silnu ljubav, sišavši među njega u tijelu svoga Sina, živeći s njim, hodeći s njim, učeći ga i na kraju pretrpjeti uvrede, poniženja, pljuvanje, bičevanje, strašnu bol i sramotnu smrt na križu. Naša Katolička crkva sačuvala je spomen na taj događaj, na tu tajnu naše vjere. Sv. misa i svi ostali sakramenti pravi su “recept” za “lijek života”.Mnogi se danas udaljuju, misle da je to tako samo nešto zastarjelo, neki običaj bakin ili nonićev, a to je Istina, spas, jedini način da živimo u vječnosti s našim Bogom, s Isusom. Jedini način da shvatimo da smrt nije kraj, da idemo dalje u zagrljaj Svjetlosti.

I ova korizma prilika je, kao i mnoge prije kao i mnoge korizme koje će doći, da zastanemo, da se zapitamo: gdje sam ja? Da, ako još nisam, krenem istinskim i jedinim pravim putem, putem Čovjeka koji je jednom sišao na ovu Zemlju, koji nas je učio, liječio, hrabrio, koji nam je praštao i koji je na kraju za nas umro na križu.


USKRSNA PJESMA


Duboko udišem miris proljeća
Jutrom, danju i pred noć.
Ptice su veselije,
Prvo cvijeće proviruje ispod suhe trave.

Duboko udišem miris korizme.
Pratim Isusa na Maslinskoj gori,
Na križnom putu do Golgote.
Srce mi se lomi od boli,
boli male spram velike.

Duboko udišem miris Uskrsa.
Proći će boli,
proći će mrak i beznađe
kojima sam pritisnuta.
Ćutim nadu da će biti bolje,
bol će nestati,
tugu će zamijeniti radost,
svjetlo će zamijeniti mrak.
Ljubav prevelika osušit će sve suze.

Gordana Fumić



Misije u Ugostiteljskoj školi u Opatiji


Temu misija i misijskih djelatnosti prezentirali su 13. travnja u Ugostiteljskoj školi u Opatiji misijska suradnica Andreja Škarabot Kunštek i misionar Srca Isusova o. Marko Stipetić.

S učenicima prvih razreda podijelili su svoj iskustva rada i prenijeli im vlastita iskustva. S radom Ureda za misije Riječke nadbiskupije učenike je upoznala djelatnica Ureda, nakon čega im je o vlastitim doživljajima misija u Brazilu progovorio misionar o. Marko.

Tom prilikom učenici su bili upoznati s životnim priliama u Brazilu, načinom fonkcioniranja misionara iz zapadnih zemalja koji dolaze u misije, te su imali priliku postavljati pitanja gostima. Susret je bio ispunjem radošću i popraćen velikim interesom učenika za ovu temu, te se nadamo ponovnoj suradnji i susretu!





Obilježavanje blagdana sv. Apolonije


Dana 9. veljače 2016. godine s početkom u 18,00 sati u riječkoj Katedrali sv. Vida održano je svečano liturgijsko slavlje povodom blagdana sv. Apolonije, zaštitnice doktora dentalne medicine, dentalnih tehničara i asistenata, u organizaciji Hrvatske komore dentalne medicine područnog sjedišta Rijeka i Povjerenstva Riječke nadbiskupije za pastoral bolesnih, s invaliditetom i osoba s posebnim potrebama te medicinskog osoblja.

Predvoditelj misnog slavlja je bio vlč. Božidar Mrakovčić, a koncelebrirali su vlč. Matija Matičić, biskupski vikar za pastoral, i vlč. Petar Belanić. Ovom svečanom događaju nazočili su brojni ugledni riječki stomatolozi, na čelu s predsjednikom Komore područnog sjedišta Rijeka mr.sc. Darkom Račkim, dr. med. dent., kao i doktori dentalne medicine iz susjednih regija, primjerice one istarske.
Od predstavnika Povjerenstva slavlju su nazočili s. Dobroslava Mlakić, SCJ, Ozren Kučan, dr. med. dent. i Marko Savić, dentalni tehničar.

Ozračje ne bi bilo u potpunosti slavljeničko da se na kraju svi nazočni nisu zajednički fotografirali pored nadahnutog slikarskog prikaza Svetice zaštitnice, inače autorskog djela svestranog hrvatskog umjetnika Siniše Križaneca.

Katarina Štambuk